Kupovina polovnog auta nikada nije lak zadatak, jer osim odabira konkretnog vozila, moramo procijeniti njegovo stanje i donijeti odluku da li ono vrijedi novaca koje kupac traži i da li se kupovina uopće isplati. I, jasno, ako uzimate nešto za 10, 15 tisuća eura ili više, onda hoćete da je u manje-više besprijekornom stanju, bez nekih grešaka i falingi koje bodu u oko. Međutim, što ako vam je budžet znatno manji, i tražite auto za 1000€? U tom slučaju, vrijede neka druga pravila i prioriteti više nisu isti…
Saržaj
Auto za 1000€ – što odabrati?
Ono što nas prije svega zanima jest šta kupiti? Jer ponuda je široka i poprilično bogata i za auto za 1000€, ali mi iz svega toga moramo naći nešto što je OK stanju i neće biti skupo za daljnje održavanje.
Neki premium brendovi – Audi, BMW, Mercedes – kao i općenito auti više klase – ovo možda bolje ne. Iako uglavnom kvalitetni, ovo su ipak nešto kompleksniji auti koji nerijetko imaju više dijelova i sklopova koji se naravno mogu pokvariti, što onda može biti skupo za popraviti. Slično tome, neki egzotični modeli koji nisu učestali na našim cestama isto nisu za preporuku, jer kasnije kada nešto treba popravljati, dijelove nije lako za nabaviti – bilo zamjenske ili polovne, pa onda zivkate po oglasnicima da nađete neku gefufnu za motor, plaćate dostavu i čekate danima da dođe, a auto stoji.
Umjesto toga, moja neka preporuka – nimalo maštovito – Njemac, Francuz ili Fiat. Eventualno kakva Mazda, Honda ili Hyundai, ako se šta nađe za te novce da vam se sviđa. I to, ako vam nije premalo, gradski auto – Corsa, punto – ili golf-klasa – Astra, Megane, Focus i slično. Ovo su poprilično jednostavni auti, napravljeni u startu kao toči-vozi, bez nekih ludih, u svoje vrijeme super-modernih tehnologija, što samo po sebi smanjuje mogućnost nekih skupih kvarova. A to je upravo ono što hoćete od auta na kojeg ne želite trošiti previše novaca.
Također, što se tiče motora – znam, sad će me netko popljuvati – ali dizel izbjegavajte. Pri tome mislim na common-rail dizelaše, jer ovdje šta god da se pokvari – a na autu za ove pare uglavnom prije ili kasnije hoće – popravak je gotovo uvijek skup, nerijetko više nego koliko vrijedi auto. Druga stvar je ako uzimate neki stariji dizel – tipa VW 1.9 TDI, bilo da je to PD motor ili onaj prije toga od 66 kW – oni su poprilično nepoderivi i ne tako skupi za održavanje, pa ako nađete tako nešto da je u dobrom stanju, to može bez problema.
Ali ako ne prelazite puno kilometara, vjerojatno najbolja opcija je klasični atmosferski benzinac, i još ako ima plin, tu teško da će te pogriješiti. Pri tome je poželjno da je motor što jednostavnije konstrukcije, znači bez nekakvih varijabilnih remenica, usisnih grana promjenjive geometrije i sličnih stvari, jer ovo su sve samo potencijalna mjesta za skupe i komplicirane kvarove koje ne želite.
Na što paziti kod pregleda auta?
Kada izaberemo auto za 1000€ koji nam odgovara, sljedeće što radimo je da odemo pogledati i prekontrolirati. Prije svega, izvana – stanje limarije i neki općeniti dojam kako auto izgleda. Jasno, sasvim je izgledno da će ovdje biti sitnih ogrebotina, udubina nastalih udarcima vrata na parkingu i sličnih oštećenja, ovo su realno samo kozmetički nedostatci koje će te u vašem budžetu jednostavno uglavnom morati prihvatiti. Slično tome, moguće je da je auto bio udaren i farban – blatobran, branik, ili nešto treće – opet, ništa zbog čega bi trebali odustati od kupovine, pod pretpostavkom da auto nije sav neki zgužvan i aus-vinkl.
Načelno, obiđete oko auta, provjerite da li su svi zazori između panela podjednaki, pogledate u motornom prostoru krakove šasije i vezni lim – da nije bilo razbijeno i onda kasnije ravnano čekićem i kako već god, pa je onda ostalo onako sve deformirano. Recimo, tako šta ako vidite, mislim je bolje odustati od kupovine, jer pitanje je koliko je takav auto ravan i čvrst. To što kupujete za malo novaca, ne znači da trebate uzeti nešto u čemu će vam biti glava u torbi. Na isti način pregledajte štokove vrata, stražnji vezni lim i pod u gepeku – ovo bi moglo biti posavijano i deformirano ako je auto udaren odostraga.
Zatim, pragovi i rubnjaci – omiljeno obitavalište vjernog pratitelja skoro svakog malo starijeg auta – hrđe tj korozije. Konkretno, pragovi, rubnjaci i slično – ovo je uobičajena slaba točka, a sa trulima teško da će vas pustiti na tehničkom. A kad smo već kod toga, probleme ovdje možete imati i zbog požutjelih farova, koji uz to i smanjuju vidljivost po noći, što svakako nije dobra opcija. Srećom, ovo se uglavnom da riješiti poliranjem.
I dok smo još vani, pogledamo sve 4 gume – bez obzira koliko su stare i koliko imaju šare, ne bi smjele biti neravnomjerno potrošene, jer ovo uglavnom znači da nešto ne valja sa geometrijom ovjesa tj trapom.
Idemo sad malo baciti oko unutra – što će te nerijetko zateći u auto za ispod 1000€ jest unutrašnjost koja baš nije u zavidnom stanju, pa tako tu može biti svega, od poderanih sjedala, pohabanog volana i ručice mjenjača, razdrljanih tapecirunga i slično. Sad, ovo su opet kozmetički nedostatci, za koje morate sami odvagnuti da li s time možete živjeti ili ne. A ako je ostatak auta dobar, probajte malo skinuti cijenu, a tipa volan i sjedala, to kupite polovno u dobrom stanju za 100€ i zamijenite sami.
Nego, da se bacimo na bitno – kako auto radi i vozi. Ali prije nego što ga upalite, bacite oko pod haubu – da li je motor masan, mislim, on sasvim sigurno neće biti savršeno čist, ali bitno je da negdje ne curi ulje ili antifriz u ozbiljnijim količinama.
Kad smo već kod toga, izvucite štangicu da vidite kakvo je ulje – smije biti prozirno smeđe ili skoro crno, ali nikako ne smije biti svjetlo smeđe, jer to znači da je vjerojatno pomješao vodu i ulje – uglavnom ovo bude zbog puknute brtve glave. Isto tako, provjerite i antifriz u ekspanzionoj posudi – ako je mastan, zamućen i neproziran, opet vjerojatno mješa ulje i vodu. Uglavnom je u tim slučajevima najbolje odustati od kupovine, jer to su popravci koji koštaju više nego što taj auto vrijedi.
Nakon tih osnovnih provjera, palimo auto i pratimo kako motor radi – što hoćemo je da ovo bude mirno i uglađeno, bez nekih vibracija ili treskanja, klepetavih zvukova, lupkanja ili cviljenja, jer ovo uglavnom ukazuje na neke ozbiljnije probleme kako sa sagorijevanjem tako sa samim sklopovima – klipovi, ventili, ležaji – što opet uglavnom nije jeftino za popraviti. Pri tome se ne dajte navesti na one priče tipa to samo nešto treba poštimati – to zaboravite, nema se tu šta štimati i štelati, jer da se moglo, već bi to prodavač dao napraviti.
Također, izvadite štangicu za ulje – ako odavde puno dimi, to znači da motor nabija kompresiju u karter – vjerojatno potrošene karike, što nikako nije dobar znak. Isto, provjerite da se u ekspanzionoj posudi ne pojavljuju kakvi mjehurići ili da diže nivo antifriza i izbacuje ga van – ovo obično signalizira puknutu brtvu glave ili samu glavu, gdje se onda kompresija probija u rashladni sustav.
Ako motor radi ispravno i auto je registriran, sljedeće na redu je nekakva probna vožnja, gdje nas prije svega zanima kako on kreće s mjesta – što će otkriti u kakvom stanju je kvačilo, da li ima šusa kod ubrzanja – opet, to je neko općenito stanje motora, i kako šalta kroz brzine – ako zapinje i stvara buku, onda su možda sinkroni neispravni ili su se sajle mjenjača poremetile.
Uz to, dok se vozite i ubrzavajte, pratite malo da li auto baca kakve dimove na auspuh – ovo može puno reći o stanju motora – ali isto tako da li drži stabilnu temperaturu, jer ako je diže kod malo jačeg tempa, izgledno je da postoji problem sa rashladnim sustavom – zaštopan kiler, pumpa ili nešto treće, ali isto tako ovo opet može biti pokazatelj kvara brtve glave.
Osim toga što nas zanima je da li auto drži pravac dok vozimo po ravnoj cesti ali i dok kočimo. Ako vuče u stranu ili vrluda po neravninama, onda nešto ne valja s trapom – geometrija, spone, kugle, što god. Slično je i ako ima puno lufta na volanu. Isto na što treba obratiti pažnju je da li što lupa kada skrećemo ili prelazimo preko rupa na cesti – ovo su opet uglavnom neki dijelovi ovjesa, a ako se auto puno naginje i zanosi, onda sasvim izgledno da su amortizeri loši. Također, ako trese dok kočimo, to znači da su diskovi posavijani i treba ih zamijeniti. Struganje prilikom kočenja ili skretanja obično znači da su pločice potrošene.
I uglavnom, ako je sve ova što smo pregledali manje-više OK, onda je to jedan sasvim korektan auto s kojim vjerojatno nećemo pogriješiti ako ga kupimo. Istina, nema tu garancije da se nešto neće pokvariti, ali je mogućnost za to ipak znatno manja.
Naravno, auto je puno više od samo motora i točkova, imamo tu i raznorazne opreme, za koju je poželjno da radi – najbolji primjer bi ovdje bila klima – auto za 1000€ i manje, ako je i ima, ona je često neispravna. Ovo, kao i mnoštvo drugih sličnih za vožnju manje-bitnih nedostataka je nešto što sami morate procijentiti da li s time možete živjeti.
Jasno, na osnovu nedostataka možete probati dodatno skinuti cijenu, ali načelno, ako je auto dobar, nije razlog za odustati od kupovine, jer vama prije svega treba nešto što je mehanički u dobrom stanju i neće se puno kvariti.