Kupovina polovnog auta – kao što vjerojatno i sami znate – uvijek nosi određene rizike. Ima li kakve skrivene kvarove i nedostatke koji će nas u budućnosti – skoroj ili malo daljoj – skupo koštati? Da li je auto na kojeg smo bacili oko – iako izgleda odlično i utegnuto – bio ozbiljno razbijen pa poslije toga tko zna kako skrpan? I, u konačnici, šta od nekih eventualnih nedostataka – a kod polovnog auta ih uvijek ima – možemo prihvatiti, a što je možda bolje obići u širokom luku. E, pa to ćemo probati odgovoriti u ovom članku, pa ako bude sreće, kupit ćete solidnog i pouzdanog polovnjaka a izbjeći neku kantu koja će vam pojesti i živce i novčanik.
Sadržaj
Kupovina polovnog auta – kako se pripremiti?
Dakle, krećemo odakle manje-više svaka kupovina polovnjaka kreće – od kuće. Našli smo auto koji nas zanima – nije sad bitno koji, to već i sami znate – i imamo recimo dovoljno novaca za njega – opet, sami znate koliko je to – razgovarali sa prodavačem te saznali sve bitno, i sada ga idemo pogledati uživo.
E sad, ovdje je česti savjet – povedite sa sobom mehaničara ili nekoga tko se razumije u aute. Što je super, ali u stvarnosti često nije izvedivo. Nemaju ljudi vremena, a i da ide s nama, pa nije on čarobnjak da na parkingu ili nečijem dvorištu rendgenskim pogledom sa sigurnošću ustanovi ima li auto neke skrivene nedostatke. U biti, poprilično nezahvalna situacija za tog našeg mehaničara ili prijatelja – nekome savjetovati da li da kupi ili ne – pa zato to mnogi izbjegavaju ako je moguće.
Umjesto toga, moramo se uzdati u ono što sami možemo primjetiti i zaključati, ali često i slušati svoje instinkte. A za to će nam biti potrebna neka mala priprema. Prvo, ako kupujemo auto s kakvim nemamo iskustva od prije, nije loše po internetu potražiti koje su mu uobičajene mane i na što paziti. Uz to, na youtube bi mogli pogledati nekakve recenzije takvog modela sa istim motorom, čisto da dobijemo dojam kako bi trebao raditi, zvučati i slično – ovo će biti bitno malo kasnije.
I naoružani ovim opsežnim znanjem, dobrom voljom i parama u džepu, idemo vidjeti auto. Ali ja bih svakako kao dodatno pojačanje ponijeo…nekakav obd skener odnosno dijagnostiku, magnet onaj što se lijepi na frižider ili tako nešto slično i nekakav malo veći komad kartona. Nadamo se, neće trebati, ali neka se nađe.
Što provjeriti kod kupoving polovnog auta?
Pregled vanjskog izgleda i unutrašnjosti
I evo, došli smo do auta koji nas zanima, i tu već počinjemo sa pregledom, onako izdaleka već dok hodamo prema njemu. Prvi dojam je bitan i nikad ga ne treba ignorirati. Obiđemo krug ili dva oko auta, čisto da vidimo kako sve u globalu izgleda. Znači, za sad ignoriramo sitne ogrebotine i slično, već pratimo da li su svi zazori između karoserijkih dijelova isti, ili su neki manji ili veći od drugih – što odmah znači da nešto ne valja – ili je auto bio udaren, ili su šarniri recimo haube ili vrata savijeni.
Uz to pogledamo obje stranice s boka – tu bi sve linije auta trebale biti ravne, a ako je nešta valovito i bježi, onda je tu vjerojatno krpano i lakirano. Isto, trebamo dobro paziti da neki dio auta, recimo blatobran, ne djeluje kao da je malo drugačije nijanse od ostatka auta, ili djeluje kao da je sjajniji, jer to opet znači da je naknadno lakirano.
To što je nešto lakirano nije problem samo po sebi – samo je stvar koliko je posao dobro napravljen. Pri tome je najbitnije da nije sfušareno i nabacana hrpa gita – a tu nam u pomoć dolazi onaj magnet. Na dio karoserije koji djeluje sumnjivo, stavimo magnet – ako stoji, sve OK, ako ne stoji znači da je ispod podeblji sloj gita ili tko zna čega.
Idemo dalje – otvorimo haubu i pogledamo krakove šasije, mulde, vezni lim – ovo sve treba biti ravno, bez da je išta savijeno. Ono što ovdje često strada kod manjih sudara su nosači farova i razne kopče što drže masku i slično, što onda nerijetko vlasnici samo pokrpaju i nekako provizorno pričvrste.
Sa zadnje strane, otvorimo gepek i pogledamo pod i, ako se može vidjeti, vezni lim. Ovo, ako je auto bio malo jače udaren odostraga, bi moglo biti savijeno. I na kraju, pregledamo sve štokove vrata, da li se negdje vidi da su deformirani, što opet upućuje na ozbiljniji sudar.
Zatim, iduće što nas zanima je općenito stanje laka – polovan auto, uvijek je za očekivati nekakve ogrebotine, tragove nekih sitnih udaraca i slično, ali ono čega ne bi trebalo biti je hrđa. Čak iako je u pitanju mala piknica, mjehurić, ispod toga je situacija najčešće puno gora. Jedina iznimka je prednja strana auta, ako je što bi se rleklo isčvrkana od kamenčića, što iako ne izgleda lijepo, ne mora nužno biti loše. Jer prvo, to znači da je auto puno vožen na otvorenoj cesti, što je jako dobra stvar, a drugo, nije lakiran u neko skoro vrijeme, barem prednji kraj. Uz to, prednji farovi – ako su požutjeli, trebat će ih ispolirati.
I još dok se bavimo eksterijerom, bacit ćemo pogled na stakla, da li su sva ista. U većini slučajeva imamo oznaku u čošku, koja ima i godinu proizvodnje između ostalog, pa ako je neko staklo mijenjano, ovo vjerojatno neće biti isto. Posebno obratite pozornost na šoferšajbu odnosno vjetrobran da nema nikakvih pukotina – zbog ovoga vas mogu rušiti na tehničkom, mada se često može i popraviti. Ali, čisto da imate na umu.
To bi bilo to izvana, pa idemo sada pogledati auto iznutra. Prvo, kako sve skupa izgleda i koliko su pohabani volan, sjedala – naročito lijevi bok vozačkog – i ručica mjenjača. Generalno, do 100.000km bi ovo trebalo biti skoro kao novo, od 100 do 200 tako-tako, ovisno u tome kako je auto korišten – a preko 200 svašta je moguće. Moj stav – ako je ostatak auta dobar, pohaban volan ili sjedalo uvijek možete zamijeniti. Sad, dok je još auto ugašen, otključamo volan i par puta ga oštro okrenemo lijevo-desno – ako nešta lupa, onda vjerojatno ima nekakvih lufteva u ovjesu, krajnicama ili letvi volana.
Ispod haube
Kad je već hauba podignuta, idemo baciti pogled na motor – koji bi trebao biti suh i bez da se negdje vidi da nešto curi. Idealno, da nije opran u skorašnje vrijeme. Možete baciti i pogled pod auto, da nešto ne kapa ispod, što nikad nije dobar znak. Uz to, nije loše pregledati sve tekućine – motorno ulje, servo, kočnice – da li je nivo dobar i da ne djeluje staro ili čudne boje. Primjerice, bijelo-žuta emulzija na čepu za sipanje ulja može biti uzrokovana kondenzacijom i čestim kratkim vožnjama, ali čak i puknutom brtvom glave.
Isto vrijedi i za antifriz, ali ovdje moramo paziti kada otvaramo čep na ekspanzionoj posudi, jer ako je motor vruć i tek ugašen, ovo će biti pod popriličnim tlakom. U tom slučaju, odvrćemo polako kao bocu kole koju je netko dobro izmućkao. Antifriz može biti raznih boja, ali mora biti proziran i bez mjehurića – sve drugo upućuje na potencijalno ozbiljne probleme. Što se tiče rashladnog sustava, pregledamo crijeva rashladne tekućine – ne smiju izgledati ispucano ili natečeno – i hladnjak tj kiler – da nema pukotine ili hrđe.
Nadalje – gume – ako su neravnomjerno potrošene – jedan rub znatno više od drugog – znači da trap tj geomertija ne valja. Ovo se riješava snimanjem i podešavanjem trapa, ali često zahtjeva i zamjenu ranih selena, spona a nerijetko i samih guma. Tek toliko da imate na umu. Uz to, kočnice – kada su pločice potrošene ili, još gore, čeljust ne valja, onda bi mogli imati hrđave tragove po disku – to je ono gdje pločica ne stišće. I da, kad smo tu, bacimo pogled na amortizere – ako su masni, znači da cure i moraju se mjenjati.
Kako radi i vozi
E sad, bitan dio – ključ u bravu, pratimo instrument tablu i damo kontakt. U ovom trenutku, sve lampice i upozorenja na tabli se moraju upaliti – pritisak ulja, akumulator, onaj uskičnik od kočnica i, ovo je bitno, lampica motora. Uz to, ovisno što auto još ima, mogu se popaliti još neka upozorenja i onda ugasiti kroz sekundu ili dvije – to je sve OK.
I sad, okrenemo ključ, upalimo motor – koji bi se trebao upaliti nakon jedan ili dva zaverglaja, bez ikakvog stistanja gasa – i sad se sve one lampice – ulje, akumulator, lampica motora – trebale ugasiti kroz sekundu dvije. Ako ne, nešto ne valja.
Potom ćemo malo pogledati kako motor radi. Ako je zagrijan, ovo bi u leru trebalo biti na nekih 600-800 okretaja, ovisno o autu, i bez ikakvih zatrzavanja, osjetnih vibracija, klepetanja ili škripanja. Ako se motor trese, guši se ili proizvodi neke čudne zvukove, nemojte nasjedati na priče tipa ‘to samo treba nešto podesiti’ – nije to stojadin (bez uvrede nekom) pa da se malo poštela karburator šarafcigerom i auto se preporodi – da se dalo podesiti, već bi sam kompjuter motora to odradio.
Dok motor radi, možete izvući štancigu za mjerenje ulja – ako odavde jako dimi i ne prestaje, onda su vjerojatno karike potrošene. A to je popravak sa četveroznamenkastom cifrom. U eurima, naravno.
Ako je ovo sve bilo OK do sada, ostaje još samo jedna kratka probna vožnja. Kretanje s mjesta mora biti glatko, bez ikakve trešnje ili zatrzavanja, jer u suprotnom je vjerojatno ili kvačilo pri kraju ili je neki od nosača motora slomljen. Dalje, kako ubrzava kroz brzine – to naravno uvelike ovisi o samom autu – koliko ima konja, da li je dizel ili benzin, koliko je auto težak i sl. Ali, onako odokativno, uzmite si svoj sadašnji auto kao referencu – ako je ovaj koji kupujete podjednako jak i težak, trebao bi i podjednako ubrzavati.
Uz to, sva ubrzavanja – koliko god brza ili spora da jesu – bi trebala biti koliko toliko ujednačena, bez nekih zastajkivanja ili odugovlačenja – ono stisnemo gas, a auto ne reagira baš odmah. Istina, turbaci imaju turbo-rupu, ali to je samo na niskim okretajima – preko 1500 ili 2000 okretaja mora vući kao avion.
Dalje, ako ubrzava dobro, idemo vidjeti ako vozi na ravnom. Ovdje ne smije vući ni na jednu stranu, a kada prelazimo preko neravnina i rupa – čega barem uvijek ima – ne smiju se čuti nikakvi zvukovi tip kao da lupa metal od metal, jer ovo najčešće znači da nešto u ovjesu ima lufta. Na ravnom, otvorenom komadu ceste možemo i par puta malo agresivnije – ali i dalje sigurno – skrenuti lijevo-desno. Auto, bez obzira da li je sportskiji ili udobniji i mekaniji, bi trebao pri tome ostati precizan, a ne da se sav naginje i da djeluje kao da je sve van kontrole.
I na kraju, kočenje – kada stisnemo kočnicu, ne smije vući u nijednu stranu – jer to znači ili da nešto ne valja s ovjesom, ili da jedna kočnica slabije koči – kontra od one na koju stranu vuče. Isto, ako osjetimo vibracije dok kočimo, vjerojatno su diskovi posavijani, što uejdino znaći da su potrošeni i trebaju novi. A ako volan trese samo dok se vozimo recimo 80ak 90ak km na sat, neovisno o kočenju, onda vjerojatno samo treba balansirati točkove.
Jedino što sam ostao dužan je objasniti čemu karton i dijagnostika što sam ih spomenuo ranije. E, pa karton nam može zatrebati ako bi htjeli se zavući pod auto i nešto pogledati, pa da se ne uprljamo.
A dijanognostika – e pa možete imati auto koji se čini sasvim uredan i lijepo vozi, ali gori lampica motora. Prodavač vas uvjerava da je neka sitnica i da je tako već godinama i da ne pravi nikakve probleme. Pa onda ukopčate dijagnostiku, pogledate o kakvim je greškama riječ, pa barem znate na čemu ste prije nego što donesete odluku. I, naravno, za ovo spuštate cijenu, to se podrazumijeva.