Ako voziš auto s ručnim mjenjačem, velika je šansa da potpuno nesvjesno radiš jednu ili više grešaka. Mada naizgled možda sitne i beznačajne, one ne samo da s vremenom mogu dovesti do skupih kvarova – kao što su uništeno kvačilo ili oštećen mjenjač – već i vožnju čine manje komfornom i potencijalno opasnijom. Stoga, danas ćemo proći kroz 5 grešaka kod ručnog mjenjača koje ne smiješ raditi te objasniti kako ih ispravno zamijeniti dobrim navikama.
Sadržaj
Vožnja u krivoj brzini
Prva na listi 5 grešaka kod ručnog mjenjača je vožnja u krivoj brzini, pri čemu prije svega mislim na ubrzavanje u previsokoj brzini. Tipična situacija bi bila – voziš se recimo 50-60 na sat u četvrtoj, motor se vrti na cirka 2000 okretaja i kreneš pretjecati auto ispred sebe. Ili, sličnim nekim tempom, na niskim okretajima se penješ uz kakvu uzbrdicu, auto gubi dah i sve više stišćeš gas.
Zašto ovo ne valja? Pa, prije svega, motor na niskim okretajima nema puno snage. Ovo nije problem ako se ideš po ravnom jednoličnom tempom – tu je dovoljno malo snage da se održava brzina i sasvim je OK u voziti u četvrtoj brzini na 50ak ili petoj na 70ak na sat. Međutim, kada treba ubrzati ili savladati uzbrdicu, motor iz tako niskih okretaja jednostavno nema snage. Što je još gore, kada stišćeš gas i forsiraš ga iz niskih okretaja, to stvara velika opterećenja na njegove dijelove – klipove, ležajeve i slično – i ovo je puno štetnije nego visoki okretaji.
Zato, dok voziš ravnomjernim tempom, šaltaš u što je višu moguću brzinu – da ti se motor vrti na između 1.500 i 2.000 okretaja. Ali čim dođe situacija da moraš davati gasa – pretjecanje, uzbrdica – šaltaš u nižu, da se okretaji dignu na iznad 2.000. S druge strane, nemoj pretjerati – prešaltati u prenisku – primjerice voziš dizel, kreneš pretjecati kamion sa 3.000 okretaja, dok si došao do pola već si blizu 5, auto gubi dah i moraš usred pretjecanja šaltati, a time gubiš vrijeme i duže vremena boraviš u suprotnoj traci.
Odmaranje ruke na ručici mjenjača
Sljedeća od 5 grešaka kod ručnog mjenjača odnosno štetna navika je konstantno držanje ruke na ručici mjenjača. Nekim vozačima je mrsko stalno prebacivati ruku sa volana na mjenjač, pa onda cijelo vrijeme odmaraju ruku na ručici mjenjača i šaltaju po potrebi.
Ovo je onako zgodno, ležerno, ali je problem u tome što ako naslanjaš ruku na ručicu, onda stalno pomalo aktiviraš mehanizme u mjenjaču koji mijenjaju brzine – viljuške, sinhrone i slično. A to ubrzava mehaničko trošenje tih dijelova, te u konačnici dovede to toga da se mjenjač teško ulazi u brzine i krči prilikom šaltanja. Istini na volju, kvarovi ručnih mjenjača su rijetki, ali kada se dogode, skupi su i to nije baš posao koji bilo koji mehaničar može odraditi – uglavnom se ide na zamjenu sa drugim polovnim.
Da bi to izbjegao, ručice mjenjača se hvataj samo kada šaltaš brzine. Ostalo vrijeme, drži obje ruke na volanu, ili ako ti se baš ne da – desnu odmaraj na rukonaslonu, pod pretpostavkom da ga auto ima. Ali moj savjet je ipak, gledaj stalno držati obje ruke na volanu – nekada se čini bespotrebno, ali ovime ćeš biti spreman brzo reagirati ako ti nešto izleti, auto krene klizati ili recimo pukne guma pri većoj brzini.
Stajanje na mjestu u brzini
Potom, jedna loša navika koju mnogi vozači prakticiraju – stane negdje, na semafor ili na križanju u koloni koja stoji, prebaci u prvu i drži stisnuto kvačilo dok stoji. Logika je ovdje jasna – spreman sam, čim se upali zeleno ili ovi ispred mene krenu, puštam kvačilo i idem naprijed.
Međutim, dok tako držiš papučicu stisnutu, ovime bespotrebno opterećuješ kvačilo, odnosno mehanizam koji ga odvaja od motora – potisni ležaj tj druk lager i korpu. Umjesto da samo na kratko odrade svoje dok prebacuješ brzine, ako stojiš u brzini na mjestu sa stisnutim kvačilom, oni se griju i španaju, što im skraćuje životni vijek. Recimo, auti koji su puno tako voženi i to uglavnom po gradu se često dogodi da druk lager proleti kroz korpu, jer je ona ‘oslabila’ od stalnog opterećenja.
Zato, kada se zaustaviš negdje i znaš da ćeš biti na mjestu više od par sekundi, prebaci u ler i pusti kvačilo. Ne samo da mu time olakšavaš život i izbjegavaš bespotrebno trošenje, već i ne umaraš nogu dugotrajnim stiskanjem papučice – kada si duže vremena u kakvoj gužvi u gradu, nakupi se toga. Također, u vožnji nemoj odmarati lijevu nogu na papučici kvačila – možeš je slučajno pomalo stiskati, što je opet štetno za korpu i potisni ležaj, a može i lamela proklizati pod jačim gasom.
Držanje auta u vagi na uzbrdici
Nadalje, dok sam na temi lamele, moram spomenuti nešto što je smrt za nju – držanje auta na vagi. A to bi bilo otprilike ovako – stojiš na uzbrdici, recimo kolona je ispred semafora ili uključenja na glavnu cesti, računaš da ćeš sada krenuti, i umjesto da držiš kočnicu ili povučenu ručnu, auto držiš u brzini, malo otpustiš kvačilo i dodaš gasa – taman onoliko da ga upecaš da stoji na mjestu, spreman za pokret kada se ovi ispred tebe pomaknu.
Možda se ovo čini zgodno, čak možda i vješto, da tako kažem – što u konačnici i je – ali isto tako, ovakvo držanje auta na vagi uništava kvačilo. Jer dok auto tako držiš na pola kvačila, lamela cijelo vrijeme proklizuje, što spaljuje i nju i zamašnjak. Realno, par sekundi ovoga više potroši kvačilo nego par stotina kretanja s mjesta.
Stoga, kada stojiš na uzbrdici i čekaš da kreneš, ili stisni kvačilo do kraja ili, ako procijeniš da ćeš malo duže stajati – izbaci iz brzine i pusti kvačilo. I naravno, ili noga na kočnici, ili povuci ručnu. I onda kada se prostor ispred oslobodi da možeš krenuti – ubaciš u brzinu i krećeš – ili s ručnom ili bez nje – na vagu, ali pri tome, naravno, je onaj trenutak kada imate auto istovremeno i na kvačilu i gasu je puno kraći, a samim time se i lamela neuporedivo manje troši.
Neusklađivanje okretaja
I kao posljednja od 5 grešaka kod ručnog mjenjača, jedna stvar koja možda nije toliko greška koliko je nešto što utječe na kvalitetu vožnje ali i u određenoj mjeri i trajnost prijenosa – a to je neusklađivanje okretaja kod šaltanja brzina, što najviše dolazi do izražaja kod prebacivanja u nižu.
Što ovdje bude – recimo, vozimo se u četvrtoj na 2000 okretaja i pecamo priliku za pretjecanje. I kada se ona ukaže, stisnemo kvačilo, prešaltamo u treću, motor se zavrti na 3000 okretaja i imamo više snage za pretjecanje. Međutim, problem je u tome što kada smo stisnuli kvačilo, dok prešaltavamo, motor nam sa 2000 okretaja na koliko smo se vozili pada skoro u ler, i onda kada pustimo kvačilo, mora se popeti na onih 3000 ili koliko već.
A ovo ima nekoliko negativnih posljedica, da tako kažem. Prvo, kad otpustimo kvačilo, auto cukne naprijed, što ne samo da djeluje aljkavo i amaterski, već je i poprilično nelagodno za suputnike. Kombiniraj to sa zavojima, i za čas imaš putnike kojima je muka i povraćaju za zadnjem sjedalu. Također, taj trzaj povećava opterećenje na transmisiju, kvačilo i plivajući zamašnjak.
I, što je možda i najbitnije, ovakvim šaltanjem u nižu gdje nam okretaji padnu nisko efektivno – u onom trenutku kada otpustimo kvačilo – nakratko ali oštro kočimo motorom. A to u situaciji kada idemo nekoga obići svakako nije poželjno, jer time gubimo zalet, pa nam za pretjecanje treba nešto malo više vremena i prostora. A nekada su svaka sekunda i metar bitni.
Zato, kod šaltanja u nižu, kada stisneš kvačilo, daj malo gasa i digni okretaje – ono što ciljate je da vam se motor zavrti na one okretaje na kojima će biti kada otpustite kvačilo. Jasno, koliko je to, ovisi o autu i prenosnim omjerima u mjenjaču, i treba vježbe dok se stekne osjećaj, ali svakako je bolje i kada imalo digneš okretaje nego kada oni padnu skroz nisko, skoro u ler. Ipak, što bih napomenuo je da ne treba pretjerati, jer dok je kvačilo stisnuto, efektivno ste u leru, pa je dovoljno samo malo gasa da motor ode u okretaje.